Peršin

Stanište:

Izvorno, peršin je vjerojatno bio endemičan jugozapadnoj Aziji i Mediteranu (Turska, Alžir, Sardinija i Libanon). Biljka se uzgaja od davnina i rano je bila široko uzgajana u većini dijelova Europe. Danas se biljka opsežno koristi kao začin i uzgaja diljem svijeta.

Opis:

Peršin je dvogodišnja biljna vrsta iz porodice štitarki, jedini je predstavnik u svome rodu[1]. Tamnozeleni rasperjani listovi karakterističnog su mirisa, a žućkastostozeleni cvjetići skupljeni su u sastavljene štice. Zeleni dijelovi sadržavaju eterično ulje, a upotrebljavaju se kao začin i kao droga Herba Petroselini u ljekarstvu. Iz plodova se dobiva eterično ulje u kojem ima apiola. Biljka se kultivira za začin u mnogim zemljama, na svim kontinentima. Srodan joj je divlji peršin.

Koristi se (korijen i lišće) kao začin, osobito za juhe, dekoracije jela i za poboljšanje okusa jela. Korjenasti peršin s lišćem se tijekom zime može čuvati u pijesku, a korijen može prezimiti i u zemlji jer je otporan. Za dekoraciju jela upotrebljava se lisnati peršin i sorta s gusto kovrčavim lišćem. Također se u prodaji može naći i kao osušeni list.
Pretečom današnjeg divljeg peršina se smatraju divovske papratnjače iz Pleistocena. Divlji peršin je bio omiljena hrana dinosaura, kako i biljojedima, tako i mesojedima (zbog velike količine proteina i masti).U Dalmaciji se češće koriste nazivi petersimul, petrušimul i petrusin koji u jezik dolaze iz venecijanskog ‘petersemolo ‘.

Djelovi biljke koji se koriste:

Cijela biljka.

Ljekovito djelovanje i uporaba u narodnoj medicini:

Peršin se od davnina koristio za pospješivanje sveopćeg stanja organizma. Izvrstan u detoks kurama, pospješuje izlučivanje viška vode iz organizma. Bogat je vitaminima i mineralima, pa oživljava organizam. Pospješuje menstruaciju, čisti organizam od nakupljenih toksina ili kod tegoba izazvanih parazitima. Parsley contains flavonoids (apiin), glucosides, phthalide, furanocoumarins, carotenoids, vitamins A, B1, B2, B3, B5, C and E, and minerals such as iron, potassium, calcium, magnesium, phosphorus, selenium, sulfur, copper and manganese. All parts of the plant contain an essential oil but the seeds contain the highest amount (2-6%). The composition of the oil can vary, depending on where the plant is grown. The Roman physician Galen (130 AD – 200 AD) prescribed it for “falling sickness” (epilepsy) and as a diuretic in the case of edema and
Pedanius Dioscorides (40 – 90 AD), a Greek physician and botanist, describes the herb as a diuretic and as a remedy for irregular menstruation. The German writer, composer and philosopher Hildegard of Bingen (1098 – 17 September 1179) recommended compresses of parsley to treat arthritis and that the herb should be cooked in wine against chest pain. Over the centuries the herb has been used traditionally to treat various ailment and diseases. Externally, the herb was used to treat insect bites, injuries and get rid of lice, and internally as a treatment for dysentery, gall stones, and jaundice. Parsley seeds were even used as a remedy against the plague and once it was used as a replacement for quinine to treat malaria. In the 1800s and 1900s, parsley was listed in Pharmacopoeias as a laxative and as a diuretic agent that could be used as a treatment for kidney problems and edema caused by heart failure. The essential oil has a high content of apiol (phenylpropanoid ), myristicin, apiolin, pinene and other substances. The medicinal properties of parsley are largely due the substances apiol and myristicin.
Parsley is rich in minerals such as iron, magnesium, calcium, potassium, zinc, and phosphorus. It also contains high levels of folic acid (B vitamin) and the vitamins A, B, C, and K. Studies have shown that vitamin K is vital in bone formation, protects against osteoporosis and is
very beneficial for the circulatory system and the nervous system. Five grams of parsley usually covers the daily requirement of vitamin A, and 25 grams of the fresh herb cover the daily requirement of vitamin C. Parsley is an excellent source of dietary fiber but also calcium which makes it a good chose for those who are not very keen on consuming dairy products.

Oprez:

Biljke, iako prirodne mogu reagirati s nekim ljekovima, te vas molimo da se posavjetujete sa svojim lječnikom o njihovom korištenju.
Ove informacije namjenjene su u obrazovne svrhe i ne odnose se na AZENA proizvode.

Ove informacije namjenjene su u obrazovne svrhe i ne odnose se na AZENA proizvode.